Radionice su bile raspodijeljene od onih za najmlađe na kojima je prikazano liječenje ozljeda na njihovim igračkama, do onih za nešto starije, gdje se učilo o pravilnom davanju umjetnog disanja i previjanja prijeloma ruku i nogu. Čak se našla i pokoja aktivnost za naše profesore koji su nas budno pratili i smirivali one koji su se previše uživjeli u radionice. Dok su neki profesori mjerili tlak kod medicinskih sestara i volonterki Crvenog križa, osmaši su se  informirali o davanju krvi. Iako će morati pričekati još koju godinu, sigurno i među njima, odnosno svima nama, postoji nekoliko budućih darivatelja čija će krv nekome spasiti život.

     Osim radionica, u sklopu Crvenog križa nekolicina je učenika u raznim dijelovima Kostrene prodavala kupone, a u školi se prikupljala i odjeća, obuća i sve ono što nam više ne treba, a nekome bi moglo dobro doći. A mi se nadamo da će nam Crveni križ doći i sljedeće godine i još nas bolje upoznati sa svojim aktivnostima.

Chiara Frančišković 7.a