Osnovna škola Kostrena

NEZABORAVNA EKSKURZIJA OSMIH RAZREDA

MAKARSKOM RIVIJEROM UZ SMIJEH I ZABAVU

21. rujna 2011. učenici i razrednici 8.a i 8.b razreda krenuli su na dugi put prema Makarskoj rivijeri, njihovu odredištu kojim će sljedećih nekoliko dana zamijeniti Kostrenu.

Krenuli smo ranu ujutro i prva nam je destinacija bila Gračac, odnosno Cerovačke pećine. Budući da je do pećina bilo desetak munuta uspinjanja, nekoliko je naših učenica ostalo u podnožju, a svi smo se mi drugi, skupa s prof. Damirom Jaspricom i prof. Inom Randić Đorđević i lokalnom vodičkinjom, pažljivo penjali. Iako postoje tri pećine, a samo su dvije otvorene za posjetitelje, mi smo razgledali samo Donju spilju. Bilo je hladno i mračno i podosta sklisko, pa iako je bilo padanja pospanih osmaša, nitko se nije ozlijedio.  Vidjeli smo razne skulpture od stalaktita i stalagnita, predivnih oblika i boja. Stijene su nas fascinirale, a vodičkinja nam je objasnila da imaju svoje nazive pa smo tako vidjeli Kamene svatove, djeda Mraza, figuru Vjenčanje, Vodopad i sl. pećina nije bila duboka  ni dugačka, a nagradno pitanje, za one koji su pažljivo slušali vodičkinju jest: od čega su crvena, crna i siva boja na stijenama?

Zatim smo se još malo vozili i došli u povijesno važan grad – Knin. I ponovo penjanje do poznate Kninske tvrđave. na vrhu smo morali malo odmoriti, a jak vjetar gotovo je odnio nekoliko učenika. Pred nama se pružao divan pogled, a na mjestu na kojem se vijori hrvatska zastava, nastala je naša prva zajednička fotografija, na inicijativu prof. Ine (ipak ona vodi novinarsku grupu).

Situacija se u autobusu preokrenula i sada već odmorni, počeli smo se zabavljati i glasno smo se smijali i pričali sve do Makarske, gdje ćemo odspavati sljedeće tri noći. Dolaskom u grad, dobili smo slobodnih pola sata i raštrkali smo se po rivi. Ipak, još je u planu bio posjet Malakološkom muzeju gdje se čuva najljepša i najbogatija zbirka školjaka. I doista, vidjeli smo školjke i druge morske ljepote iz svih dijelova svijeta, a časna sestra koja nas je dočekala, budući da je muzej u sklopu samostana, pohvalila nas je i zaželjela nam lijepu ekskurziju i uspješan osmi razred.

Uslijedio je polazak u sobe i večera i, naposlijetku, ono što smo iščekivali cijeloga dana: dobili smo izlazak do 23 sata. Neki su uživali u noćnom kupanju, drugi u šetnji do grada, a naši su razrednici zauzeli strateške pozicije kojima su mogli kontrolirati naše kretanje. J Budući da smo se svi držali dogovora, dobili smo dozvolu za nastavk druženja u sobama do pola jedan, a zatim smo svi trebali btii u svojoj sobi. Kako bi bili sigurni da je tako, naši su razrednici kružili oko bungalova i krili se u grmlju, iskakali i opominjali one koji su pokušali napustiti svoju sobu.

Drugoga je dana polazak bio već u devet sati. U planu je bio posjet Arheološkom muzeju Narona te vožnja Neretvom. U muzeju smo vidjeli predivne skulpture kralja Augusta, njegove obitelji te ostalih rimskih careva te veliku kolekciju antičkih kovanica i ukrasnih te svakodnevnih predmeta. Spustili smo se do Neretve i ukrcali na tri lađe, dvije za naše učenike i jedna za osmaše iz OŠ Brajda, koji su imali sličan plan putivanja i skojim smo bili susjedi u hotelu. S lađa nam se pružao divan pogled na još nezrele mandarine, bijele i žute cvjetove lopoča, trske i sl. na naše inzistiranje, naši su se lađari utrkivali a neki su im učenici i pomagali veslajući rukama. Stigli smo do Neretvanske kuće, restorana u kojem nas je čekao ručak i svi smo se dobro najeli, a neki su se čak uspjeli nehotice i okupati u Neretvi.

Trećega dana čekali su nas naši otoci Hvar i Brač. Veliki turistički brod dijelili smo s Česima, Poljacima i ostalim turistima koji su se dobro zabavljali plešući po brodskim palubama. Dugo smo plovili, ali isplatilo se. Na Hvaru smo imali slobodno vrijeme koje smo proveli šečući Jelsom, neki su pojeli sladoled, drugi kupovali igraće karte, treći odmarali u parku… Vrativši se na brod, ručali smo meso ili ribu, kako je tko želio, a ono što nismo mogli pojesti, drage smo volje bacali jatu galebova koji su nas pratili.  Sljedeća nam je postaja bila Bol na Braču i najljepša europska plaža, Zlatni rat. Doduše, nama nije bilo toliko važno  je li plaža najljepša ili nije, mnogi su jedva dočekali kupanje, plivanje, picigin… Na povratku smo se smjestili u turistički vlakić i njime se odvezli do centra gdje nas je privezan čekao naš turistički brod. Trebalo nam je nešto više od dva sata da stignemo natrag u Makarsku.

I dočekala nas je posebna noć, ona posljednja koju ćemo provesti zajedno. Bilo je smijeha i zabave, ali bili smo prilično iscrpljeni i umorni. A ujutro je uslijedio rastanak i to ne samo od Makarske nego i od naših novih prijatelja iz OŠ Brajda. Uputili smo se u Split gdje nas je dočekao lokalni vodič, simpatični dugajlija koji nam je pričao o povijesti Dioklecijanove palače, pokazao nam podrume, bunare, dočarao kraljeve odaje i mauzolej. Odveo nas je kroz najužu uličicu koja se zove „Pusti me da prođem“ i doveo nas do poznatog rada kipara Ivana Meštrovića, spomenika Grguru Ninskom, gdje smo zaželjeli želju dodirnuvši mu zlatan nožni palac. Prije ručka mogli smo imati slobodno vrijeme pa su mnogi šetali splitskom rivom, a nas se desetak uputilo s prof. Jaspricom na Marjan gdje smo vidjeli zoološki vrt. Nakon ručka ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Kostreni. Više  smo puta stali na odmorištima, a na posljednjem smo dočekali učenike OŠ Brajda i tu je bilo puno smijeha, grljenja, ljubljenja i pokojeg tužnog pogleda. Ipak, polako je padala noć, a mi smo bili sve bliže i bliže našim kućama. Većina je bila pomalo tužna i željela je natrag u Makarsku, a i profesori su se složili i pohvalili nas. Rekli su nam da smo bili odlični i mi i ekskurzija te da bi nas posvuda vodili. A na školskom parkiralištu nijedno prazno mjesto: zaželjeli su nas se naši roditelji i radosno nas dočekali.

I tako je završila naša ekskurzija… Hvala našoj školi i ravnateljici što su nas pustili, roditeljima što su nam omogućili i našim razrednicima što su nas vodili!

Antonia Bradarić, 8.b